Geološki odsjek jedan je od sedam odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Sve o našoj stručnoj, znanstvenoj i nastavnoj djelatnosti možete saznati na našim mrežnim stranicama.
Posjetite službene stranice Geološkog odsjeka
Kako bismo vam se predstavili, donosimo članak dr. sc. Nenada Tomašića, izvanrednog profesora na Geološkom odsjeku koji je objavljen u posebnom svesku časopisa Priroda (4/14.) posvećenom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, u povodu Dana Fakulteta 2014. godine. Cilj tog posebnog sveska bio je prikazati 140 godina visokoškolske nastave prirodoslovlja u Hrvatskoj i u njemu je ovim člankom predstavljena povijest našega Odsjeka.
GEOLOGIJA – POVIJEST I SADAŠNJOST NAŠEG PLANETA S POGLEDOM U BUDUĆNOST
Pročelnik Geološkog odsjeka prof. dr. sc. Nenad Tomašić
Nekako je postalo uobičajeno da se od svih prirodnih znanosti za geologiju možda ponajmanje čuje. No, kada se krene nabrajati čime se sve geologija bavi, odmah postaje jasno da ona ravnopravno stoji uz bok ostalim prirodnim znanostima. Jer, geologija je znanost koja se bavi proučavanjem Zemlje, njezinog postanka i razvoja. Naš planet Zemlja od samih svojih početaka, koji sežu oko 4,6 milijarde godina u prošlost, prolazi kroz stalnu mijenu. Tu se odvijaju brojni procesi u Zemljinoj unutrašnjosti kao i na njezinoj površini. Takvi procesi, zatim minerali i stijene koji u njima nastaju ili se mijenjaju, nastanak i razvoj života na Zemlji, sve se to nalazi u vidokrugu geologije. Takvo mnoštvo pojava u prirodi neiscrpan su izvor novih geoloških istraživanja, ali i stalnog nadopunjavanja općih znanja o prostoru u kojem živimo. Stoga nije niti čudno što se geologija nalazi na popisu prirodoslovnih znanosti koje su se počele predavati od samog začetka suvremenog Sveučilišta u Zagrebu. Naime, u „Zakonskom članku ob ustrojstvu Sveučilišta Franje Josipa I u Zagrebu“ iz siječnja 1874. godine navedeno je kako studenti između ostalih prirodoslovnih znanosti trebaju slušati i mineralogiju i geologiju. Treba spomenuti da se prema tadašnjem ustrojstvu Sveučilišta prirodoslovlje studiralo na Mudroslovnom (Filozofskom) fakultetu, a tek se 1946. godine osniva Prirodoslovno-matematički fakultet na kojemu se i danas odvija studij geologije.
Rani počeci - skromno, no u vrhu svjetske znanosti
Nastava mineralogije i geologije započela je u travnju 1876. godine, nakon što je u jesen 1875. godine imenovan prvi profesor mineralogije i geologije na zagrebačkom sveučilištu. Bio je to Gjuro Pilar (1846.-1893.), koji je tada samo prije nekoliko godina doktorirao u Bruxellesu u Belgiji, te kao naš prvi školovani geolog došao u Zagreb (sl. 1). Bio je iznimno svestran istraživač; proučavao je potrese, fosile ali i svakodnevne probleme povezane s geologijom, poput vodoopskrbe u našim krškim krajevima. Njegov rad bio je već za njegovog života prepoznat u svijetu, te su njegova istraživanja objavljena na raznim jezicima našla mjesto na policama znamenitih svjetskih knjižnica. Gjuro Pilar održavao je nastavu iz različitih geoloških disciplina sve do svoje prerane smrti 1893. godine.
Treba spomenuti da je od samih početaka sveučilišna katedra za mineralogiju i geologiju djelovala u zajednici s Narodnim muzejom, današnjim Hrvatskim prirodoslovnim muzejom, osnovanim u vrijeme ilirskog preporoda, a koji se nalazi na zagrebačkom Gornjem gradu (sl. 2). Na taj su se način prirodoslovne zbirke minerala, stijena i fosila mogle koristiti u nastavi, ali su se i nadopunjavale stalnim radom i istraživanjem nastavnika i studenata na terenu.
Nakon smrti Gjure Pilara jedinstvena katedra za mineralogiju i geologiju razdijeljena je na katedru za geologiju i paleontologiju, te na onu za mineralogiju i petrologiju. Bili su to začeci današnja dva istoimena zavoda pri Geološkom odsjeku Prirodoslovnom-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Katedru za geologiju i paleontologiju preuzeo je Dragutin Gorjanović-Kramberger (1859. – 1936.), dok je Mijo Kišpatić (1851. – 1926.) preuzeo katedru za mineralogiju i petrografiju. Ime Dragutina Gorjanovića-Krambergera zasigurno se najviše veže za otkriće ostataka neandrtalskog pračovjeka kod Krapine, no intenzivno je istraživao između ostalog i gmazove i ribe. Istraživanja pračovjeka s lokaliteta u Hrvatskoj proslavila su njegovo ime širom svijeta, a tomu je svakako doprinio njegov iznimno predani rad na tom problemu u kojem je upotrijebio za ono vrijeme najsuvremenije metode istraživanja. Treba spomenuti da je Gorjanović-Kramberger 1909. godine osnovao i Geološko povjerenstvo za Hrvatsku i Slavoniju, preteču današnjeg Hrvatskog geološkog instituta. Što su još istraživali naši rani istraživači i profesori geoloških disciplina? Slaba geološka istraženost zahtijevala je veliki napor i široko područje istraživanja diljem Hrvatske. Tako je Mijo Kišpatić istraživao magmatske i metamorfne stijene iz cijele Hrvatske, ali i susjednih područja. Fran Tućan (1878. – 1954.), kojemu je Kišpatić bio profesor, između ostalog je postavio prihvaćenu teoriju nastanka zemlje crvenice (terra rossa), tipa tla kojega često nalazimo u našim krškim područjima. Prema toj teoriji crvenica je netopivi ostatak karbonatnih stijena, a boksit, vrlo bitna sirovina za proizvodnju danas vrlo traženog aluminija, fosilna je zemlja crvenica. Posve je jasno da geolozi dobar dio svojeg posla obavljaju na terenu u prirodi, pri tome istražujući međusobne odnose stijenskih masa te prikupljajući uzorke stijena, minerala i fosila za daljnja istraživanja u laboratoriju. Pravi inovator na području praktične nastave iz geologije kod nas bio je profesor Marijan Salopek (1883. – 1967.), koji je uveo obavezni rad studenata na terenu, a što je zahtijevalo prikupljanje uzoraka kao i izradu geoloških karata i profila pomoću kojih se može jasno uočiti položaj i međusoban odnos zasebnih stijenskih jedinica koji izgrađuju pojedini teren (sl. 3). Sam profesor Salopek osobito je istraživao naše krške krajeve.
Osim stijenama, naši geolozi bavili su se i fosilima koje kod nas nalazimo u taložnim (sedimentnim) stijenama, a u slučaju Hrvatske radi se u najvećem broju slučajeva o vapnencima. S obzirom da Hrvatsku velikim dijelom izgrađuju takve stijene, neopisivo je veliko mnoštvo i raznolikost fosilne flore i faune, pa nije niti čudno što se još od najranijih vremena razvoja geologije u Hrvatskoj posebna pozornost posvećuje fosilima, tim ostacima nekadašnjeg života na Zemlji. Oni nam ukazuju na razvoj živoga svijeta kroz geološku prošlost, no služe nam i za određivanje starosti stijena u kojima ih nalazimo, kao i uvjeta u okolišima koje su nastanjivali. To pronalazi značajnu primjenu u današnjim razmatranjima promjene globalne klime na Zemlji, ali i u posve primijenjenim istraživanjima, poput onih u kojima se traže nova nalazišta nafte i plina. Neizostavno je tu ime profesorice Vande Kochansky-Devide (1915. - 1990.), inače prve žene koja je postala članicom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Izučavala je između ostalog, vapnenačke alge, mekušce te foraminifere, malene jednostanične organizme s ljušturicom. Oni su se pokazali osobito korisnim u odgonetavanju starosti i mjesta postanka karbonatnih stijena koje nalazimo diljem Hrvatske.
Treba spomenuti da su prema dva hrvatska profesora iz područja geologije, a koji su se bavili mineralogijom i petrologijom, nazvana dva minerala: barićit, prema profesoru Ljudevitu Bariću (1902.-1984.), te marićit prema profesoru Luki Mariću (1899.-1979.). Oba minerala su fosfati, a prvi put su pronađeni i opisani na području Yukona u Kanadi.
Treba spomenuti da je od samih početaka sveučilišna katedra za mineralogiju i geologiju djelovala u zajednici s Narodnim muzejom, današnjim Hrvatskim prirodoslovnim muzejom, osnovanim u vrijeme ilirskog preporoda, a koji se nalazi na zagrebačkom Gornjem gradu (sl. 2). Na taj su se način prirodoslovne zbirke minerala, stijena i fosila mogle koristiti u nastavi, ali su se i nadopunjavale stalnim radom i istraživanjem nastavnika i studenata na terenu.
Nakon smrti Gjure Pilara jedinstvena katedra za mineralogiju i geologiju razdijeljena je na katedru za geologiju i paleontologiju, te na onu za mineralogiju i petrologiju. Bili su to začeci današnja dva istoimena zavoda pri Geološkom odsjeku Prirodoslovnom-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Katedru za geologiju i paleontologiju preuzeo je Dragutin Gorjanović-Kramberger (1859. – 1936.), dok je Mijo Kišpatić (1851. – 1926.) preuzeo katedru za mineralogiju i petrografiju. Ime Dragutina Gorjanovića-Krambergera zasigurno se najviše veže za otkriće ostataka neandrtalskog pračovjeka kod Krapine, no intenzivno je istraživao između ostalog i gmazove i ribe. Istraživanja pračovjeka s lokaliteta u Hrvatskoj proslavila su njegovo ime širom svijeta, a tomu je svakako doprinio njegov iznimno predani rad na tom problemu u kojem je upotrijebio za ono vrijeme najsuvremenije metode istraživanja. Treba spomenuti da je Gorjanović-Kramberger 1909. godine osnovao i Geološko povjerenstvo za Hrvatsku i Slavoniju, preteču današnjeg Hrvatskog geološkog instituta. Što su još istraživali naši rani istraživači i profesori geoloških disciplina? Slaba geološka istraženost zahtijevala je veliki napor i široko područje istraživanja diljem Hrvatske. Tako je Mijo Kišpatić istraživao magmatske i metamorfne stijene iz cijele Hrvatske, ali i susjednih područja. Fran Tućan (1878. – 1954.), kojemu je Kišpatić bio profesor, između ostalog je postavio prihvaćenu teoriju nastanka zemlje crvenice (terra rossa), tipa tla kojega često nalazimo u našim krškim područjima. Prema toj teoriji crvenica je netopivi ostatak karbonatnih stijena, a boksit, vrlo bitna sirovina za proizvodnju danas vrlo traženog aluminija, fosilna je zemlja crvenica. Posve je jasno da geolozi dobar dio svojeg posla obavljaju na terenu u prirodi, pri tome istražujući međusobne odnose stijenskih masa te prikupljajući uzorke stijena, minerala i fosila za daljnja istraživanja u laboratoriju. Pravi inovator na području praktične nastave iz geologije kod nas bio je profesor Marijan Salopek (1883. – 1967.), koji je uveo obavezni rad studenata na terenu, a što je zahtijevalo prikupljanje uzoraka kao i izradu geoloških karata i profila pomoću kojih se može jasno uočiti položaj i međusoban odnos zasebnih stijenskih jedinica koji izgrađuju pojedini teren (sl. 3). Sam profesor Salopek osobito je istraživao naše krške krajeve.
Osim stijenama, naši geolozi bavili su se i fosilima koje kod nas nalazimo u taložnim (sedimentnim) stijenama, a u slučaju Hrvatske radi se u najvećem broju slučajeva o vapnencima. S obzirom da Hrvatsku velikim dijelom izgrađuju takve stijene, neopisivo je veliko mnoštvo i raznolikost fosilne flore i faune, pa nije niti čudno što se još od najranijih vremena razvoja geologije u Hrvatskoj posebna pozornost posvećuje fosilima, tim ostacima nekadašnjeg života na Zemlji. Oni nam ukazuju na razvoj živoga svijeta kroz geološku prošlost, no služe nam i za određivanje starosti stijena u kojima ih nalazimo, kao i uvjeta u okolišima koje su nastanjivali. To pronalazi značajnu primjenu u današnjim razmatranjima promjene globalne klime na Zemlji, ali i u posve primijenjenim istraživanjima, poput onih u kojima se traže nova nalazišta nafte i plina. Neizostavno je tu ime profesorice Vande Kochansky-Devide (1915. - 1990.), inače prve žene koja je postala članicom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Izučavala je između ostalog, vapnenačke alge, mekušce te foraminifere, malene jednostanične organizme s ljušturicom. Oni su se pokazali osobito korisnim u odgonetavanju starosti i mjesta postanka karbonatnih stijena koje nalazimo diljem Hrvatske.
Treba spomenuti da su prema dva hrvatska profesora iz područja geologije, a koji su se bavili mineralogijom i petrologijom, nazvana dva minerala: barićit, prema profesoru Ljudevitu Bariću (1902.-1984.), te marićit prema profesoru Luki Mariću (1899.-1979.). Oba minerala su fosfati, a prvi put su pronađeni i opisani na području Yukona u Kanadi.
Suvremena istraživanja i obrazovanje za novo doba
Sva istraživanja od uvođenja geologije na zagrebačko sveučilište dala su obilje podataka o geološkoj građi Hrvatske, te kao takva služe kao osnova suvremenih istraživanja. Nove metode istraživanja zahtijevaju upotrebu različitih visokotehnoloških instrumenata (sl. 4), pa potreba za njihovih korištenjem često dovodi domaće geologe na adrese raznih istraživačkih ustanova širom Hrvatske i svijeta. Razvoj različitih metoda istraživanja danas omogućava odgovore ne samo na pitanje što, već kako i zašto. Tako se provode mnogobrojna istraživanja koja traže odgovor na brojna pitanja o strukturi minerala, postanku raznih vrsta stijena kao i o zastupljenosti kemijskih elemenata u stijenama, suvremenim sedimentima i tlu.
Dio istraživanja posvećen je pronalasku i postanku mineralnih sirovina koje su bitne za suvremeni gospodarski razvoj i gospodarenje prirodnim izvorima različitih materijala. Mnogobrojni i raznoliki ostaci organizama koji su obitavali na Zemlji tijekom prošlosti stalni su izazov i nadahnuće paleontolozima . Oni i danas proučavaju građu i način života izumrlih biljni i životinjskih vrsta. Pri tome se istražuje i evolucija života na Zemlji te međusobne odnose tih živih bića. Ono što nas danas posebno interesira jest zašto i kako se odvijaju procesi u današnjim i nekadašnjim morima, jezerima, pustinjama i ledenjacima, na obalama i planinama. Geologija i njezine brojne znanstvene discipline dotiču se i raznih problema iz svakodnevnog života. Na primjer, tokovi podzemnih i površinskih voda te njihov odnos prema geološkoj podlozi bitni su za svakodnevnu vodoopskrbu stanovništva. Utjecaj čovjeka na okoliš jasno se iskazuje i u pogledu geološke osnove u prostoru, pa su tako geolozi aktivno uključeni u planiranje i zaštitu okoliša, npr. kod zbrinjavanja i obrade industrijskog i komunalnog otpada. Geologija ima svoju primjenu i u industriji: od proizvodnje cemenata i keramika, materijala za specijalne namjene, u eksploataciji sirovina, od kamena, mineralnih sirovina do nafte i plina. Građevinarstvo također koristi usluge geologa, osobito kod izgradnje velikih infrastrukturnih objekata poput autocesta, ili pak objekata općih i specijalnih namjena. Prilikom izgradnje uvijek je bitno na kakvom terenu se gradi – jesu li stijene dobri nositelji građevine koja se planira izgraditi ili pak postoje li neke problematične pojave na građevinskoj čestici, npr. klizišta ili rasjedi, a koji bi mogli ugroziti buduću građevinu.
Hrvatski geolozi bave se brojnim istraživačkim temama koje su bitne za razumijevanje geološkog razvoja hrvatskog prostora, ali i onima koje su globalnog značenja. Tako se provode brojna istraživanja područja koje prekriva krški reljef, a što obuhvaća značajan dio naše zemlje. Područje je to koje je nekad činilo tzv. Jadransku karbonatnu platformu. Ona je nastala kao posljedica milijunima godina dugog taloženja u nekadašnjem oceanu Tethys (Tetis). Kasnije su tektonski pokreti doveli do nastanka planina poput Dinare i Velebita, ali i naših brojnih otoka, te su oni upravo načinjeni od stijena nastalih tim taloženjem. Ocean Tethys nalazio se između nekadašnjih kontinenta Gondvane na jugu i Laurazijskog kontinenta na sjeveru, a nastao je početkom mezozoika. U njemu su živjeli brojni morski organizmi, pri čemu su mnogi imali skelete sačinjene od karbonatnih minerala. Oni su danas sastavni dio karbonatnih stijena uz Jadransku obalu – vapnenaca i iz njih nastalih dolomita (sl. 5a). Tako se danas na tom području mogu pronaći ostaci mnogih vrsta glavonožaca, školjkaša, puževa, algi i foraminifera. Karbonatna platforma se nalazila na manjoj tektonskoj ploči koja se naziva Jadranskom (ili Apulijskom) pločom, a smještena je između velike Afričke i Euroazijske ploče. Stoga čitav niz geologa danas radi na tom području, od paleontologa koji proučavaju spomenute organizme i uvjete u kojima su oni živjeli, do geologa koji se bave tektonskim pokretima u prošlosti i sadašnjosti te postankom stijena i njihovim odnosom. Danas je osobito bitno pratiti trenutne geološke procese, jer ono što vidimo danas ključ je za razumijevanje procesa koji su se događali u geološkoj prošlosti. To je tzv. načelo aktualizma, jedno od temeljnih postavki geoloških istraživanja. Tako se npr. prate različiti taložni procesi u rijekama, njihovim morskim ušćima, obalni procesi te morska sedimentacija u novijem geološkom razdoblju. Time se dolazi do podataka koji nam ukazuju na ključne promjene klime u geološkom razdoblju u kojem živimo – kvartaru, koje traje već preko 2,5 milijuna godina i obilježeno je ledenim i međuledenim dobima.
U kontinentskoj Hrvatskoj uz taložne stijene, nalazimo i brojne vulkanske stijene, koje nam svjedoče o vulkanskoj aktivnosti na našem području u prošlosti. Tako ćemo na mnogim našim gorama poput Medvednice, Ivanščice, Kalnika, Moslavačke gore i Slavonskog gorja naći izdanke vulkanskih stijena, prije svega bazalta, andezita i riolita koji su nastali naglim hlađenjem lave na Zemljinoj površini, a ponekad i pod morem. No, nalazi se npr. i granit, koji je nastao hlađenjem magme u Zemljinoj unutrašnjosti (sl. 5b). Također, česte su pojave i metamorfnih stijena, stijena nastalih izmjenom već postojećih sedimentnih i vulkanskih stijena. Tako se mogu naći stijene poput gnajsa, zelenih škriljevaca te amfibolita. Takve stijene izučavaju naši geolozi – petrolozi, kojima je za cilj odrediti kako su te stijene nastale te koji su se to procesi i veliki pokreti stijenskih masa događali na širem području njihovog nastanka. Osim takvim istraživanjima, naši su geolozi danas posvećeni i istraživanju utjecaja čovjeka na okoliš, i to izučavajući utjecaj različitih djelatnosti na geološku podlogu – stijene i tlo – ali i vode, dakle, bitne odrednice čovjekovog opstanka na Zemlji.
I na kraju svakako treba spomenuti, da se kao i prije 140 godina, na zagrebačkom sveučilištu može steći kvalitetno i suvremeno znanje iz geologije i njenih pripadajućih disciplina. Kako je to danas već slučaj, studij geologije započinje trogodišnjim školovanjem, čijim završetkom se stječe stupanj prvostupnika geologije. Nakon toga, završeni prvostupnici mogu upisati diplomski studij geologije ili geologije zaštite okoliša, tijekom kojeg stječu široki raspon znanja iz područja geologije, paleontologije, mineralogije, petrologije, geokemije i raznih disciplina koje izučavaju probleme okoliša. Završetkom takvog studija postaje se magistar geologije, a za one ambicioznije postoji i poslijediplomski studij geologije, koji je rezerviran za uska specijalistička znanja iz brojnih geoloških područja.
Dio istraživanja posvećen je pronalasku i postanku mineralnih sirovina koje su bitne za suvremeni gospodarski razvoj i gospodarenje prirodnim izvorima različitih materijala. Mnogobrojni i raznoliki ostaci organizama koji su obitavali na Zemlji tijekom prošlosti stalni su izazov i nadahnuće paleontolozima . Oni i danas proučavaju građu i način života izumrlih biljni i životinjskih vrsta. Pri tome se istražuje i evolucija života na Zemlji te međusobne odnose tih živih bića. Ono što nas danas posebno interesira jest zašto i kako se odvijaju procesi u današnjim i nekadašnjim morima, jezerima, pustinjama i ledenjacima, na obalama i planinama. Geologija i njezine brojne znanstvene discipline dotiču se i raznih problema iz svakodnevnog života. Na primjer, tokovi podzemnih i površinskih voda te njihov odnos prema geološkoj podlozi bitni su za svakodnevnu vodoopskrbu stanovništva. Utjecaj čovjeka na okoliš jasno se iskazuje i u pogledu geološke osnove u prostoru, pa su tako geolozi aktivno uključeni u planiranje i zaštitu okoliša, npr. kod zbrinjavanja i obrade industrijskog i komunalnog otpada. Geologija ima svoju primjenu i u industriji: od proizvodnje cemenata i keramika, materijala za specijalne namjene, u eksploataciji sirovina, od kamena, mineralnih sirovina do nafte i plina. Građevinarstvo također koristi usluge geologa, osobito kod izgradnje velikih infrastrukturnih objekata poput autocesta, ili pak objekata općih i specijalnih namjena. Prilikom izgradnje uvijek je bitno na kakvom terenu se gradi – jesu li stijene dobri nositelji građevine koja se planira izgraditi ili pak postoje li neke problematične pojave na građevinskoj čestici, npr. klizišta ili rasjedi, a koji bi mogli ugroziti buduću građevinu.
Hrvatski geolozi bave se brojnim istraživačkim temama koje su bitne za razumijevanje geološkog razvoja hrvatskog prostora, ali i onima koje su globalnog značenja. Tako se provode brojna istraživanja područja koje prekriva krški reljef, a što obuhvaća značajan dio naše zemlje. Područje je to koje je nekad činilo tzv. Jadransku karbonatnu platformu. Ona je nastala kao posljedica milijunima godina dugog taloženja u nekadašnjem oceanu Tethys (Tetis). Kasnije su tektonski pokreti doveli do nastanka planina poput Dinare i Velebita, ali i naših brojnih otoka, te su oni upravo načinjeni od stijena nastalih tim taloženjem. Ocean Tethys nalazio se između nekadašnjih kontinenta Gondvane na jugu i Laurazijskog kontinenta na sjeveru, a nastao je početkom mezozoika. U njemu su živjeli brojni morski organizmi, pri čemu su mnogi imali skelete sačinjene od karbonatnih minerala. Oni su danas sastavni dio karbonatnih stijena uz Jadransku obalu – vapnenaca i iz njih nastalih dolomita (sl. 5a). Tako se danas na tom području mogu pronaći ostaci mnogih vrsta glavonožaca, školjkaša, puževa, algi i foraminifera. Karbonatna platforma se nalazila na manjoj tektonskoj ploči koja se naziva Jadranskom (ili Apulijskom) pločom, a smještena je između velike Afričke i Euroazijske ploče. Stoga čitav niz geologa danas radi na tom području, od paleontologa koji proučavaju spomenute organizme i uvjete u kojima su oni živjeli, do geologa koji se bave tektonskim pokretima u prošlosti i sadašnjosti te postankom stijena i njihovim odnosom. Danas je osobito bitno pratiti trenutne geološke procese, jer ono što vidimo danas ključ je za razumijevanje procesa koji su se događali u geološkoj prošlosti. To je tzv. načelo aktualizma, jedno od temeljnih postavki geoloških istraživanja. Tako se npr. prate različiti taložni procesi u rijekama, njihovim morskim ušćima, obalni procesi te morska sedimentacija u novijem geološkom razdoblju. Time se dolazi do podataka koji nam ukazuju na ključne promjene klime u geološkom razdoblju u kojem živimo – kvartaru, koje traje već preko 2,5 milijuna godina i obilježeno je ledenim i međuledenim dobima.
U kontinentskoj Hrvatskoj uz taložne stijene, nalazimo i brojne vulkanske stijene, koje nam svjedoče o vulkanskoj aktivnosti na našem području u prošlosti. Tako ćemo na mnogim našim gorama poput Medvednice, Ivanščice, Kalnika, Moslavačke gore i Slavonskog gorja naći izdanke vulkanskih stijena, prije svega bazalta, andezita i riolita koji su nastali naglim hlađenjem lave na Zemljinoj površini, a ponekad i pod morem. No, nalazi se npr. i granit, koji je nastao hlađenjem magme u Zemljinoj unutrašnjosti (sl. 5b). Također, česte su pojave i metamorfnih stijena, stijena nastalih izmjenom već postojećih sedimentnih i vulkanskih stijena. Tako se mogu naći stijene poput gnajsa, zelenih škriljevaca te amfibolita. Takve stijene izučavaju naši geolozi – petrolozi, kojima je za cilj odrediti kako su te stijene nastale te koji su se to procesi i veliki pokreti stijenskih masa događali na širem području njihovog nastanka. Osim takvim istraživanjima, naši su geolozi danas posvećeni i istraživanju utjecaja čovjeka na okoliš, i to izučavajući utjecaj različitih djelatnosti na geološku podlogu – stijene i tlo – ali i vode, dakle, bitne odrednice čovjekovog opstanka na Zemlji.
I na kraju svakako treba spomenuti, da se kao i prije 140 godina, na zagrebačkom sveučilištu može steći kvalitetno i suvremeno znanje iz geologije i njenih pripadajućih disciplina. Kako je to danas već slučaj, studij geologije započinje trogodišnjim školovanjem, čijim završetkom se stječe stupanj prvostupnika geologije. Nakon toga, završeni prvostupnici mogu upisati diplomski studij geologije ili geologije zaštite okoliša, tijekom kojeg stječu široki raspon znanja iz područja geologije, paleontologije, mineralogije, petrologije, geokemije i raznih disciplina koje izučavaju probleme okoliša. Završetkom takvog studija postaje se magistar geologije, a za one ambicioznije postoji i poslijediplomski studij geologije, koji je rezerviran za uska specijalistička znanja iz brojnih geoloških područja.
Literatura:
- Spomenica o 25-godišnjem postojanju Sveučilišta Franje Josipa I u Zagrebu, Akademički senat Kr. Sveučilišta, Zagreb, 1900.
- Spomenica Prirodoslovno-matematičkog fakulteta 1874-1974, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1974.
- 120 godina nastave prirodoslovlja i matematike na Sveučilištu u Zagrebu: Spomenica PMF, ur. Željko Kućan, Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb, 1996.
- 130. godina visokoškolske nastave prirodoslovlja i matematike i 60 godina Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, ur. Dragutin Feletar, Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb, 2006.
- Spomenica o 25-godišnjem postojanju Sveučilišta Franje Josipa I u Zagrebu, Akademički senat Kr. Sveučilišta, Zagreb, 1900.
- Spomenica Prirodoslovno-matematičkog fakulteta 1874-1974, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1974.
- 120 godina nastave prirodoslovlja i matematike na Sveučilištu u Zagrebu: Spomenica PMF, ur. Željko Kućan, Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb, 1996.
- 130. godina visokoškolske nastave prirodoslovlja i matematike i 60 godina Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, ur. Dragutin Feletar, Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb, 2006.
